Edita Pecotić: Temporary (Internet) Files
Gradski muzej Korčula   01. 07. – 31. 08.2009.
Tijekom srpnja i kolovoza, svake srijede, na zidovima staroga grada Korčule prikazivat će se najnovije djelo umjetnice Edite Pecotić -  'Temporary (Internet) Files'  (www.editapecotic.com/temporary/). Projekt je  nastao u suradnji s Gradskim muzejom Korčula, koji time nastavlja niz svojih ovogodišnjih programa.

Po svemu izdvojen video projekt 'Temporary (Internet) Files' je time lapse video koji prikazuje odmak vremena u panoramskom krajoliku, napravljen od serije fotografija koje je umjetnica prikupljala tijekom jedne godine putem interneta s javno dostupne web kamere. Video, koji djeluje kao forma meditacije i kontemplacije na temu vremena i trajanja, ima i obilježja dnevnika, budući da se radi o rekonstrukciji vremena u okviru osobnih izbora. Upotrebom suvremene tehnologije, rad se također referira na percepciju vremena u suvremenoj kulturi. Naslov videa, preuzet od naziva direktorija, odnosi na riječ ‘temporary’ odnosno ‘privremeno’ koja ima konotacije sveopće prolaznosti i nepostojanosti te promjene kao jedine konstante, što je ujedno i osnovna tema ovog umjetničkog rada. Video će se prikazivati svake srijede u večernjim satima na otvorenim prostorima staroga grada Korčule od 01.07. do 31. 8. 2009.

«Cijelo to vrijeme koje sam provela u dnevnom ritualu sakupljanja, razvrstavanja i preslagivanja fotografija u timeline, prihvaćala sam kao neku vrstu osobne borbe protiv neizbježnog nestanka. Prepuštajući se tom toku, onim momentima u kojima se ništa ne događa, a prolaznost je neumoljiva, povlačila sam se u nekakvo istovremeno slatko i gorko stanje kontemplacije, ispunjeno zadovoljnim strujanjem vremena i isprepleteno gorkim osjećajem praznine i nemoći trenutaka koji samo što nisu otišli zauvijek. Prateći tako iz dana u dan taj jedan cijeli mali svijet uporno postojan na rubu isčeznuća, budio se u meni osjećaj napuštenosti u tom međuprostoru stvarnosti, mašte i sumnje. Dok bi se slika Grada gubila u sutonima, vrijeme mi je, u svojoj golemost i enormnosti, nedostižno i neuhvatljivo, izmicalo iz svake fajle, iz svake naštimane tranzicije. Hvatala sam ga i ljepila po timelineu, otkidala mu i odbacivala komadiće, da bi ih onda fabricirala i dodavala u slijedećem frejmu ili slijedećoj sekundi. Svjetlo, sjene, oblaci, barke i brodovi, redali su se tako kao nedovršene priče koje se pojave pa isčeznu, za sobom ne ostavljajući nikakvog traga osim onog u sjećanju, da bi se ponovno pojavljivale prepričane u nekoj drugoj varijanti, na nekom drugom mjestu, gdje se ponovno pretapaju zauvijek u novu priču novog vremena… U tom pomnom praćenju promjene i nijemom uhođenju vremena, ne znajući nikad radi li se o počecima ili završecima, te u mojoj neodlučnosti između dokumentiranja stvarnosti i istovremenog bježanja od nje, pokušala sam napraviti nešto što nije samo prividan prozor u komadić realnosti, nego ponovno kreirana povijest koja je istovremeno i realna i izmišljena.» , zapisuje o svom radu umjetnica Edita Pecotić.

«Ideja o novim medijima kao produžetku ljudskog nervnog sustava i uopće ljudskih čula, koju je šezdesetih godina dvadesetog stoljeća proklamirao M. McLuhan, ubrzo se obistinila u tehnološkoj simbiozi hardvera i softvera. Institucija interneta uspjela je u totalnom povezivanju svijeta. Mogućnost sažimanja prostora i vremena (kompresija) u sustavu interneta  otvorila je i ogromne mogućnosti za nastanak virtualne realnosti novoga tipa. Odabrani pojedinac može lako stvarati novi svijet za svoje korisnike.
Gotovo dnevnički bilježeći smjene dana i noći, vremenskih prilika kao i godišnjih doba iz korčulanske svakodnevnice, umjetnica je dobila bazu za kreiranje suvremene slike virtualne realnosti. Postigla ju je uz pomoć aditivne (lat. Additivus) realnosti, kompresijom poznatih sličica u trosatnu simulaciju novoga svijeta, gotovo geocentrične realnosti gdje se sve se kreće dok korčulanski poluotočić miruje. Znatna je razlika između slike toga prizora u živo i onoga što je autorica dobila organiziranjem sakupljenih fotografija u timelineu. Selekcijom i organizacijom proizvodi pomijeranje realnog u selektivno i subjektivno, biranjem samo njoj važnih detalja. I to je bitna odlika video umjetnosti, taj proces pomjeranja od realnog, preko indikativnog do irealnog. Jedan poznati prizor koga često susrećemo na turističkim promidžbenim plakatima, umjetnica je prevela u letimične i zanimljive elektronske slike koje izmiču stvarnosti, rekao bi Jean Baudrillard. Ambijentalna simulacija Korčule, stvorena kompresijom slika (sažimanjem prostora i vremena) djelo je pomoću kojeg Edita Pecotić pokušava problematizirati odnos prostor – vrijeme i naravno, čovjekovu ulogu u tome odnosu», naglašava likovna kritičarka Zorica Beus.

Činjenje vremena vidljivim: Vrijeme, kao jedna od elementarnih kategorija čovjekova postojanja izazovnija je od ostalih uslijed nemogućnosti njegova kontroliranja te vladanja njime. Sve teče. Phanta rei. Video rad Temporary (Internet) Files otvara pred našim očima vidljivost tu- bitka, te nas neposredno uvodi u put otkrivanja temeljne strukture postojanja, uz uvjet da smo mu se spremni prepustiti svim čulima; unatoč činjenici da sam rad podražava isključivo vizualnu percepciju. Upravo konstitutivni element ovog umjetničkog djela jest vrijeme i njegovo nedjeljivo svojstvo - protjecanje. Površnom promatraču lako se može omaći osjećaj ne - događanja, no spoznaja o temeljnom ustrojstvu bitka u vremenosti, izrečena umjetničkim jezikom, mogla bi mu pri tom ostati skrivena. Virtualno je sažimanje realnog vremena omogućeno suvremenom tehnologijom; pa bez obzira na kom se djeliću zemaljske kugle autorica nalazila, tehnološki dohvatljiva identična statična prostorna slika Korčule, koju permanentno mijenja protežnost vremena, stvara poseban efekt, budući da se dvojstvo vrijeme - prostor otkriva u svojoj opreci od uobičajenog ljudskog iskustva opažaja. Prostor savršeno miruje, a vrijeme ubrzano teče…(kustosica izložbe Sani Sardelić)

Edita Pecotić rođena je 1960. u Korčuli. Diplomirala je 1983. godine na Ekonomskom fakultetu u Dubrovniku, a 2006. završila Fine Art Degree na London Metropolitan University. Članica je Sive zone  - prostora suvremene i medijske umjetnosti, Udruge likovnih umjetnika  Korčule, neformalne umjetničke grupe kor::net te FemAdLib Kolektiva -  neprofitne  grupe umjetnika u Londonu. U svom radu koristi različite medije poput videa, slikarstva i fotografije. Ovo je njena druga samostalna izlozba. Živi i radi u Korčuli i Londonu. (Korcula, 2009)